Intervju sa freelancericom: Brigita Popadić - Kako izgleda život kontent kreatora iz prve ruke

Prije svega, želimo da se zahvalimo Brigiti što je odvojila vrijeme da podijeli svoje iskustvo, savjete i iskrene uvide u život i posao jedne freelance kreatorke sadržaja. Uvijek nam je posebno drago kada naši sagovornici govore otvoreno i autentično, a Brigita je upravo takva - iskrena, inspirativna i svoja.

Njena priča biće posebno korisna svima koji razmišljaju o karijeri u digitalnom svijetu, radu sa brendovima i kreiranju sadržaja koji istovremeno prodaje i ostavlja lični pečat.

Reci nam za početak šta radiš i čime se baviš? Za šta sve možemo da te angažujemo?

Ja sam kreatorka sadržaja, UGC autor i influenserka koja spaja kreativnost sa stvarnim rezultatima. Kreiram sadržaj koji izgleda i zvuči autentično - Reelse, TikTok videe, recenzije i fotografije koje djeluju kao iskrena preporuka, a ne kao reklama. U projektima često preuzimam cijeli proces, od ideje do realizacije, i podjednako sam prisutna i ispred i iza kamere.

Vodim i društvene mreže za klijente koji žele prepoznatljiv, dosljedan i iskren digitalni nastup. Odnedavno sam i dio Quo Room community-ja u kojem se spajaju brendovi i ljudi s vizijom. Tamo ne samo da radim, već i rastem – učim, razmjenjujem ideje, i zajedno sa timom stvaram projekte koji imaju smisla, dušu i konkretan efekat. U svemu što radim biram istinu, jer vjerujem da publika uvijek osjeti kada je sadržaj stvaran.

Kako ti doživljavaš freelancing?

Kao slobodu iza koje stoji ogromna odgovornost, disciplina i svakodnevna borba da budeš sve u jednom - kreator, menadžer, finansijski planer, strateg, pregovarač. I da pritom ostaneš dosljedan sebi. Voljela bih da se više govori o tome koliko je freelancing ozbiljan i zahtjevan posao.

Kako si ušla u svet freelancinga, jel to došlo spontano ili je bila stvar odluke?

U svijet freelancinga sam ušla prije pet godina, kada sam pobijedila u showu Ja, Blogerica. Tada je sve počelo pomalo spontano. Prva saradnja, poneki barter, fotkanja iz hobija i onaj uzbudljivi osjećaj da radim nešto svoje.

Dugo sam balansirala između stalnog posla i kreiranja sadržaja. Učila sam, gradila zajednicu, testirala, ponekad sumnjala, ali nikad nisam prestajala. A onda sam prošle godine napravila veliki korak. Dala sam otkaz na ''sigurnom'' poslu i odlučila da se u potpunosti posvetim onome što me istinski ispunjava.

Danas živim od onoga što volim, biram projekte koji mi imaju smisla i radim u ritmu koji sam sama sebi postavila. Freelancing mi je donio slobodu, ali i novu verziju mene u koju vjerujem više nego ikad.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Moj radni dan počinje rano. Volim da dan otvorim treningom jer mi daje energiju i jasan fokus za sve što me čeka. Nakon toga idem u Quo Room, prostor koji mi služi kao druga baza.

Tokom dana odgovaram na mejlove i poruke, rješavam upite, vodim komunikaciju s klijentima i često imam sastanke, bilo uživo ili online. Tamo gdje se planovi prave, ja sam tu. Snimam kontent, pišem briefove, brainstormam i stalno balansiram kreativni i operativni dio posla.

Večeri su mi potpuno nepredvidive. Nekad se vidim s drugaricama, nekad s familijom, nekad me uhvati inspiracija pa radim do kasno, a nekad idem na događaj ili networking okupljanje. Nijedan dan mi nije isti, ali u tome i jeste čar - moj raspored jeste pun, ali je ispunjen stvarima koje volim.

Dakle, voliš da radiš iz coworkinga?

Da,  odnedavno sam dio Quo Room community-ja, koji je između ostalog i coworking prostor. Moderan i praktično opremljen, sa fenomenalnom ekipom od koje mogu mnogo naučiti, a u isto vrijeme poštuju privatnost svakog pojedinca. Tamo se osjećam kao da imam idealan balans između profesionalne podrške i mira za fokusiran rad.

Na koji način najčešće dolaziš do klijenata? Kako je to izgledalo na početku a kako sad izgleda?

Nakon pobjede u showu Ja, Blogerica, počeli su mi pristizati prvi upiti. Neki brendovi su me tada sami kontaktirali, a nekima sam se javljala ja, s konkretnim prijedlogom za saradnju. Kao dio nagrade postala sam ambasador CM-a, što mi je donijelo dodatnu vidljivost i pocetno iskustvo.

Na početku sam učila u hodu. Kako se predstaviti, kako postaviti cijene, kako iskomunicirati vrijednost onoga što radim. I danas još uvijek učim i razvijam se kroz svaki novi projekat.

Većina saradnji danas dolazi kroz preporuke, direktne upite i dugoročne kontakte koje sam gradila godinama. Drago mi je što sada mogu da biram projekte koji mi imaju smisla i da radim s ljudima koji dijele slične vrijednosti.

Da li više voliš dugoročne ili kratkoročne projekte i kojih kod tebe ima više?

Više volim dugoročne projekte jer tu imam priliku da bolje upoznam brend, da zajedno razvijamo ideje i gradimo povjerenje koje donosi konkretne rezultate. Kroz takve saradnje mogu se dublje povezati s publikom i zaista ispričati priču koja ima kontinuitet.

Kod mene je zapravo više dugoročnih saradnji, a najljepši dio je što su mnoge od njih nastale potpuno organski. Najprije sam bila klijent ili korisnik proizvoda, a onda je ta iskrena preporuka prerastala u saradnju. Takve priče su mi najdraže, jer sve kreće iz ličnog iskustva i stvarne povezanosti.

Kako određuješ tarifu?

Tarife određujem prema vrsti i obimu posla, ali i trajanju saradnje. Bitno mi je da li se radi o jednoj objavi ili paketu sadržaja, da li je u pitanju kratkoročna kampanja ili dugoročna saradnja koja zahtijeva kontinuiran rad i prisustvo.

Imam definisane ponude i pakete koje jednako primjenjujem za sve klijente, bez obzira na to da li je u pitanju mali brend ili velika kompanija. Vjerujem u transparentnost i dosljednost, jer svako ko sa mnom radi zna šta može očekivati - i kvalitetom i cijenom.

Jesi li imala ikad neki veći "FuckUp" i šta si iz toga naučila?

Jedan od mojih većih fuck up-ova desio se kada sam snimila kompletan sadržaj za klijenta telefonom, a uređaj se odmah nakon toga pokvario. Nisam mogla da povratim nijedan fajl. Bio je to ozbiljan stres, jer je sadržaj bio završen, ali potpuno izgubljen.

Srećom, radila sam sa divnim čovjekom koji je pokazao nevjerovatno razumijevanje i smirenost. Tada sam naučila koliko su backup i sigurnosne kopije važni, posebno kad ti posao zavisi od tehnike.

Od tad plaćam iCloud i ne pitam koliko košta.

Da li koristiš neke od alata za bolju organizaciju i produktivnost?

Koristim Google Calendar da mi dan ne izmakne, Notion za organizaciju sadržaja i kampanja, ali ako ćemo iskreno, najviše koristim Notes u telefonu. Tu mi je pola života - od ideja za Reelse do spiska za kupovinu. Ipak, papir i olovka mi ostaju omiljeni za to-do liste. Taj mali ritual mi donosi mir u sred kreativnog haosa.
Kad mi neko kaže da sve drži “samo u glavi”, divim se - i malo se uplašim.

Koji su benefiti freelancinga iz tvog ugla?

Za mene je najveći benefit freelancinga sloboda. Mogućnost da biram s kim radim, na čemu radim i gdje radim je neprocjenjiva. Volim što mogu da organizujem dan po svom ritmu, da radim iz coworkinga, iz kafića, iz kreveta ili s drugog kraja svijeta.

Istina je da često radim više i duže nego što bih vjerovatno radila u klasičnom 9 do 5 sistemu, ali razlika je ogromna - jer radim ono što volim. Sama biram projekte, klijente i smjer u kojem se razvijam, a taj osjećaj da kreiram svoj život i posao po sopstvenim pravilima je za mene najveći luksuz.

Koje su mane freelancinga iz tvog ugla?

Freelancing nosi puno slobode, ali i veliku odgovornost. Najveća mana mi je neizvjesnost. Nekad imaš previše posla, nekad ti inbox šuti. Nema sigurnog datuma isplate, pa moraš znati kako da rasporediš prihode i pametno planiraš.

Teško je i povući granicu između posla i privatnog života, jer sve je u tvojoj glavi, rukama i odgovornosti. Ako ne paziš, desi se da odgovaraš na poslovne poruke s maskom za lice u 23:47. Ne pitaj me kako znam.

I naravno, živimo u Bosni, gdje i dalje često objašnjavam da “snimam Reels” nije isto što i “ništa ne radim”. Ljudi još uvijek teško shvataju da je ovo pravi posao, koji traži vrijeme, trud i ozbiljne vještine. Ali s vremenom naučiš da ti ne treba potvrda okoline, nego jasna slika onoga što ti znaš da vrijedi.

Šta su najveći problemi sa kojima se srećeš ili si se sretala nekada kao freelancer?

Najveći problem mi je na početku bio to što nisam znala da postavim granice, ni cijenu svog rada. Pristajala sam na male honorare, radila previše, sve s mišlju “samo da se dokažem”. Nekad bih isporučila sadržaj, a uplata bi misteriozno nestala u etru.

Nisam znala da kažem ne, nisam tražila avans i vjerovala sam da su svi korektni.

Danas druga priča. Naučila sam da “hvala, ovo nije za mene” štedi i vrijeme i živce. I da ništa ne čuva živce kao dobar ugovor i jasan dogovor.

Kako održavaš balans između privatnog i poslovnog i da li tvoja okolina ima razumevanja za tvoj lifestyle?

Balans između privatnog i poslovnog mi je stalna tema i nešto na čemu stalno radim. Freelancing daje slobodu, ali i lako stvori osjećaj da uvijek možeš “još samo ovo da završim”, pa se granice brzo zamagle.

Trudim se da svjesno odvajam vrijeme za sebe, porodicu, prijatelje i male offline rituale. Nekad mi ide odlično, nekad totalno omanem, ali važno mi je da ne budem dostupna svima, uvijek i odmah.

Neki razumiju i podržavaju, a neki još uvijek imaju drugačiju sliku o tome kako posao treba da izgleda. I to mi je u redu. Vremenom sam naučila da ne moram svima objašnjavati, već da jednostavno nastavim raditi ono što volim, svojim tempom.

Koliko je u tvojoj branši važna edukacija i praćenje trendova i da li? Šta preporučuješ juniorima?

U mojoj branši edukacija i praćenje trendova su jako važni, jer se sve mijenja nevjerovatnom brzinom. Algoritmi, platforme, formati, ponašanje publike - ništa nije isto kao prije godinu dana. I ja i dalje učim, iz dana u dan, jer vjerujem da je znatiželja ključ da ostaneš svjež i relevantan.

Ali ono što je, po mom mišljenju, još važnije od praćenja trendova jeste da ostaneš svoj. Biti autentičan i iskren u onome što dijeliš vrijedi više nego savršeno montiran video koji nema dušu.

Imaš priliku da radiš odakle god želiš, koliko to koristiš, koliko često putuješ?

Mogućnost da radim odakle god želim je nešto što jako cijenim, i iako to trenutno ne koristim koliko bih voljela, vjerujem da će i za to doći pravo vrijeme.

Trudim se da uhvatim svaku priliku za putovanje, pa makar to bio produženi vikend ili nekoliko dana u novom gradu. Promjena okruženja mi uvijek donese novu energiju i inspiraciju, a najveći luksuz mi je kad mogu da spojim posao i put, bez stresa i žurbe.

Kako izgleda tvoj dan na putovanjima, da li imaš pravila kojih se pridržavaš kako posao ne bi trpeo?

Na putovanjima volim da imam dobar plan, ali i prostora za uživanje i otkrivanje novih mjesta. Radim uglavnom ujutro dok mi je mozak još svjež i dok kafići ne krenu u svoj haos.

Planiram nekoliko sati za fokusirani rad, a ostatak dana posvetim šetnjama, ispijanju dobre kafe ili lutanjima bez cilja, što je često najbolji dio dana. Kasnije ponekad radim dok svi spavaju, ali to je rezervni plan, a ne svakodnevica.

Iskreno, nisam ljubitelj mora i plaža, pa mi je drago što mogu raditi s bilo koje druge lokacije — šume, planine, gradovi, važno je da imam dobar internet i inspiraciju.

Ispričaj nam neku anegdotu sa putovanja

Bila sam u jednom malom njemačkom gradiću, u lokalnom kafiću, gdje sam planirala raditi par sati. Dok sam snimala video za klijenta koristila sam eksterni mikrofon za bolji zvuk. Lokalni gost, znatiželjan, zamolio me je da pogleda mikrofon. Dok je pažljivo proučavao uređaj, nespretno mu je  skliznuo iz ruke i završio pravo u njegovom pivu.

Odmah je nastala mala frka! Mikrofon je bio natopljen, a ja sam morala dostaviti video do kraja dana. Panika je brzo počela da se uvlači, ali sam zadržala prisebnost. Konobar i lokalni ljudi brzo su priskočili u pomoć, donosili ubruse i pokušavali spasiti mikrofon. U međuvremenu, jedan od gostiju govori: “Čekajte, sad ću se vratiti, imam ja.”

Nekoliko minuta kasnije, vratio se sa starom, pomalo prašnjavom kutijom iz koje je izvadio mikrofon, ali ne samo to — ponio je i stari kabl i konvertor, pravi mini tehnički set za “hitne slučajeve”. “Nije kao novi, ali radiće dok se tvoj ne osuši,” nasmijao se i brzo sve spojio.

Nastavili smo snimati, sada u opuštenijoj atmosferi, uz šale i komentare lokalaca koji su se uključili u “produkciju”. Naučila sam da, bez obzira na prepreke, uvijek postoji način da se stvari riješe, samo treba ostati priseban i otvoren za pomoć.

I što je najvažnije, shvatila sam koliko su ljudi spremni da pomognu kad im se obraćaš sa osmijehom i da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.

Na kraju, video je završen na vrijeme, a ja sam otišla s novom pričom, smijehom i prijateljima iz malog njemačkog mjesta.

Otkrij nam tajnu, kako smišljaš sve te kreativne kampanje, odakle dolazi inspiracija?

U razgovorima, ljudima, mjestima i čak u običnim sitnicama koje mnogi ne primjete. Inspiracija mi često dolazi iz života, iz emocija i iz želje da pričam priče koje će stvarno dodirnuti ljude... ili ih nasmijati.

Ponekad kampanju planiram danima, pažljivo slažući svaki detalj, a nekad sve nastane spontano u samo par sati kada se jedna ideja jednostavno “zakači” i ne pušta me dok je ne realizujem.

Najvažnije mi je da kampanja bude iskrena i da ima svoj šarm, onaj mali “aha” momenat zbog kog publika kaže “E baš to!” Inspiracija može da dođe bilo gdje, čak i dok pokušavaš da objasniš baki šta to zapravo radiš.

Na koju svoju kampanju si najviše ponosna?

Najveći ponos osjećam prema kampanji „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“. Saradnja s organizacijama koje neumorno rade na zaštiti prava žena i stvaranju sigurnijeg okruženja donijela mi je dublju svrhu i uvjerila me koliko moj glas može imati stvarnu snagu.

Ova kampanja mi je pokazala koliko je važno da kao influenser budem glas onih koji često nemaju priliku da budu saslušani. Kroz svoj rad imala sam priliku da podignem svijest, motivišem na promjene i pružim podršku ženama koje svakodnevno vode svoju bitku.

Za mene to nije samo profesionalni uspjeh, već i lični ponos. Vjerujem da prava promjena počinje od zajedništva i da samo zajedno možemo izgraditi sigurniji i pravedniji svijet.

Znači, rado se uključuješ u društveno-odgovorne kampanje?

Da, društveno odgovorne kampanje nisu teške, one su nužne. Neće jedan post promijeniti svijet, ali može promijeniti nečiji pogled. A to je dovoljno da vrijedi.

Da li imaš naviku da postavljaš ciljeve na početku godine, i ako da - kako ti ide, ispunjavaš li ih?

Da, volim da postavim ciljeve na početku godine jer mi pomažu da imam jasnu mapu… ili bar nešto što liči na mapu dok ne izgubim kompas. Nije uvijek lako ispuniti sve što zamislim, a ponekad se desi da ciljevi završe na listi “možda sledeće godine”.

Ali dobro, nije ni bitno da sve bude savršeno, važno je da se krećem naprijed, makar i polako, i da ne zaboravim da slavim svaki, čak i onaj najmanji, uspjeh. Jer hej, ako ništa drugo, bar sam pokušala!

Šta bi freelancer koji si danas, rekao freelanceru s početka karijere?

Vjeruj svojoj intuiciji. Ako ti nešto ne legne na prvu, vjerovatno i ne treba da bude tvoje. Ne poredi se, tvoj tempo je sasvim dobar.

To što ti smatraš da su HAULs glup sadržaj, ne znači da je tvoj sadržaj bezveze. Samo te zanimaju druge stvari, i to je skroz okej.

Tvoj rad ima vrijednost, čak i kad ga drugi ne razumiju odmah. Samo nastavi da gradiš... svojim stilom, svojim glasom, svojim putem.

I pobogu, kreativna si. Shvati to već jednom.

Šta imaš da nam poručiš za kraj?

Freelancerima bih poručila da ne umanjuju vrijednost svog rada samo zato što ne pripadaju tradicionalnim sistemima. Klijentima bih poručila da ne zaborave koliko truda, znanja i vremena stoji iza svake isporučene ideje. A svima nama da svoje platforme koristimo mudro.

Jer da, haul i GRWM može snimiti svako. Ali sadržaj koji širi podršku, osnažuje, pokreće razgovor ili makar nekome uljepša dan — to je već stvar izbora. I odgovornosti.

Brigita, hvala ti.