Šta je to Imposter sindrom?

Zamisli ovo: dobiješ veliki projekat, a tvoj klijent hvali tvoje vještine i stručnost. Ipak, duboko u tvojim mislima, počinje se uvlačiti dosadan glas koji šapuće "Ne zaslužuješ ovo. Otkriće da ništa zapravo ne znaš." Ako ti se ovo često dešava, verovatno boluješ od Imposter sindroma.

Ako ste prošle sedmice propustili online edukaciju koju su održali psiholog Sandro Kraljević i Inkubator izvrsnosti, pokušaćemo da vam prenesemo šta smo na edukaciji čuli i naučili.

Šta je u stvari Imposter sidrom, odnosno sindrom uljeza ili varalice?

Sindrom uljeza je ogroman raskol između onoga kako okolina doživljava osobu i onoga kako osoba samu sebe doživljava, odnosno uporna nemogućnost da verujete da je vaš uspeh zaslužen i legitimno postignut kao rezultat sopstvenih napora ili veština. Prati ga i konstantan strah od "otkrivanja" da u stvari ne vredite onoliko koliko ljudi misle.

Istorija

Imposter sindrom je izraz koji se prvi put pojavio 1970-ih godina, a osmislile su ga američke psihologinje Suzanne Imes i Pauline Clance. Htjele su da opišu unutarnje psihološko stanje pojedinca koji vjeruje da ne zaslužuje svoja postignuća i priznanje koje dobija od drugih zato što duboko u sebi smatra da je nedovoljno kompetentan i da će se kad-tad otkriti njegovi propusti i nedostaci.

Početno zapažanje bilo je na ženama na akademiji, i generalno je vladalo mišljenje da pogađa samo žene ali kasnija istraživanja pokazala su da se javlja kod oba pola u mnogim kontekstima tj mnogim sferama života. Ovo nije psihički poremećaj ni mentalna bolest i ne postoji u službenim psihijatrijskim klasifikacijama, nego je društveno kreiran naziv koji se koristi u krugovima popularne psihologije.

Manifestacija

Ovaj sindrom manifestuje se na više načina.
Uglavnom su to:
- Sumnja u sebe
- Perfekcionizam
- Prekomjerni rad
- Sabotiranje vlastitog uspjeha
- Poteškoće u prihvaćanju pohvala i postignuća.

Neke teorije smatraju da je osnovni uzrok imposter sindroma zapravo perfekcionizam, pesimizam i pripisivanje uspeha spoljnim faktorima poput sreće ili slučajnosti, dok druge tvrde da se radi o ozbiljnijim zdravstvenim problemima poput anksioznosti i depresije.

U pozadini ovog sindroma leže visoka lična očekivanja, strah od neuspjeha i unutrašnji standardi. Kao obrambeni mehanizam, koristi se pesimizam, gdje se osobe suočavaju s anksioznim stanjima postavljanjem pesimističnih očekivanja i negativnih predviđanja.

Osim toga, ranija iskustva iz djetinjstva, posebno vezana uz kritičan i prezaštitnički roditeljski stil, takođe mogu doprinijeti razvoju imposter sindroma.

Druge teorije sugerišu da je sindrom dobrog djeteta blisko povezan s imposter sindromom, a često su povezane i karakteristike poput visokog perfekcionizma, neuroticizma, niske samoučinkovitosti i samopoštovanja.

Većina onih koji su pod intenzivnim roditeljskim pritiskom za postizanje uspjeha u školi ili akademskim područjima suočavaju se s imposter sindromom. Ovaj fokus na vanjskim uspjesima, a ne na cjelokupnoj vrijednosti osobe, može dovesti do raznih anksioznih poremećaja.

Pored mnoštva loših posledica ovog sindroma, ne možemo se ne osvrnuti i na neke koje, uslovno rečeno, mogu biti dobre a to su sklonost ka učenju i usavršavanju, postavljanje visokih standarda i očekivanja i samorefleksija i samokritičnost koji mogu da  podstaknu lični razvoj razvoj.

Kako prevladati Imposter sindrom

Problem imposter sindroma je u tome što, bez obzira na uloženi mukotrpni trud i dodatni rad, ne dolazi do promjene uvjerenja u sopstvene sposobnosti u glavi osobe. Umjesto toga, začarani krug se samo nastavlja i svaki novi zadatak stvara novi strah od "razotkrivanja". Paradoksalno je da što više osoba postiže u svom radu, to se više osjeća kao prevarant i varalica jer ne uspijeva prihvatiti vlastito iskustvo uspjeha.

Pokušajte da uradite sljedeće:

Umjesto da se fokusirate samo na negativne misli, pokušajte raditi na prepoznavanju i preimenovanju svojih misli. Shvatite da negativne misli često nisu realnost, već proizvod vašeg uma. Umjesto da se prepustite tim mislima, aktivno radite na promjeni perspektive. Pokušajte pronaći pozitivne aspekte u situaciji i fokusirajte se na njih. Zapamtite da promjena u načinu razmišljanja zahtjeva vježbu i strpljenje, ali svaki korak prema pozitivnijem razmišljanju donosi korist za vaše mentalno zdravlje.

Razgovarajte otvoreno o svojim osjećajima s bliskim osobama. Ponekad samo izražavanje onoga što osjećate može olakšati teret koji nosite. Ako se osjećate kao da vas pritiska teret imposter sindroma, podijelite te osjećaje s nekim kome vjerujete i pitajte za mišljenje. Razgovor s osobom od povjerenja može pružiti osjećaj olakšanja i podrške, te vam pomoći da se osjećate manje usamljeno u vašim izazovima kao i da vam da pravu sliku o onome što radite i ko ste.

Slavite svoje uspjehe, bez obzira na njihovu veličinu. Nemojte umanjivati svoja postignuća ili ih pripisivati sreći ili slučajnosti. Umjesto toga, priznajte svoj trud i uloženi rad. Zabilježite svoje uspjehe i povremeno se prisjetite svojih postignuća kako biste održali pozitivan stav i izgradili samopouzdanje.

Razvijajte zdrav odnos prema greškama i neuspjesima. Shvatite da su greške prirodan dio učenja i rasta. Umjesto da se kritizirate ili osuđujete zbog grešaka, prihvatite ih kao priliku za učenje i rast. Razmislite o tome kako možete izvući pouku iz svojih grešaka i koristiti ih kao priliku za osobni razvoj.

Postavite realna očekivanja i ciljeve za sebe. Ne stavljajte preveliki pritisak na sebe postavljajući nerealno visoke ciljeve. Umjesto toga, postavite ciljeve koji su izazovni, ali ostvarivi. Takođe budite fleksibilni u prilagođavanju ciljeva kako bi odražavali vaše stvarne mogućnosti i resurse. Nastojte da se fokusirate na proces postizanja ciljeva, a ne samo na konačne rezultate.

Zaključak

Sindrom uljeza može biti izazovan, ali prepoznavanje i proaktivni pristup mogu značajno smanjiti njegov uticaj.
Podsticanje otvorene kulture razgovora o sindromu uljeza može pomoći u stvaranju podržavajućeg radnog okruženja. Takođe, treba primjenjivati vježbe samoprocjene kroz dnevnike uspjeha, liste postignuća, koristiti mindfulness i tehnike opuštanja, koliko je moguće posjećivati radionice i edukacije o samopouzdanju i asertivnosti kako biste mogli da se oslobodite ovog sindroma. 

Ne dozvolite da vas ovaj sindrom spreči da se javite klijentu, da pošaljete ponudu, postavite oglas, date pravičnu cenu i sve drugo što se može desiti kada imate neosnovanu sumnju u sebe i svoje sposobnosti.